Većina živih bića može da pliva. Sisavci na kopnu se kroz vodu kreću tako što oponašaju kretnje na suhom. Sigurno ste imali prilku gledati pse ili mačke kako se snalaze u vodi, plivaju bez problema, a da ih tome niko prethodno nije učio.
Kod ljudi je put da nauče plivati drugačiji. Ljudi, za razliku od životinja, moraju naučiti plivati. Kada bi ljudi oponašali svoje pokrete na suhom, u vodi, nikada ne bi uspjeli da se održe na njenoj površini, utopili bi se. Mnogi roditelji zato često imaju veliki strah kada se djeca nalaze u blizini vode i trude se da ih natjeraju da se odmaknu. To je opravdano, ako ne znate da se održavate na površini vode. Ipak, ta roditeljska pažnja kod nekih mališana može ostaviti trajni strah, koji kasnije može predstavljati otežavajuće okolnosti kod obuke plivanja. Zbog toga je vrlo bitno i potrebno što ranije naučiti plivat.
Svako može naučiti plivati! Samo je bitno imati želju i volju, s kojom se bez problema uspijeva u tome.
Plivanje predstavlja aktivnost kojom se čovjek koristiti tokom čitavog života. Hiljadama godina plivanje je ljudima služilo da premoste vodene prepreke poput jezera ili rijeka kako bi došli do željenog cilja.
Kao olimpijski sport, plivanje je bilo prisutno već na prvim modernim olimpijskim igrama u Atini 1896. godine. Početkom 20. stoljeća nastala je prva tehnika koju danas nazivamo kraul. Ta tehnika plivala se uglavnom zamahujući rukama, držeći glavu iznad vode i dišući slobodno. Tek je legendarni glumac po imenu Johnny Weismuller, poznat jer je glumio u filmu Tarzana iz džungle, usavršio kraul. Naime, plivao ga je glavom u vodi, što je omogućilo da bude brži. Tako se pliva i danas. Još jedan glumac je napravio uspjeh u usavršavanju plivanja, a to je Bud Spencer. Bitno je znati da su bivši “Tarzan” i Bud bili jako visoki, preko 190 cm, što su idealne plivačke proporcije čak i danas. Na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine američki plivač Mark Spitz osvojio je sedam zlatnih medalja, a zatim ga je na Olimpijskim igrama u Pekingu pretekao sunarodnjak Michael Phelps, osvojivši osam zlatnih medalja.
Tjelesna građa je jako bitna u plivanju i uslov su da se napravi sportski rezultat. Marljivim i vrijednim radom je moguće nadmašiti i najbolje svjetske plivače. Bitno je i dobro roniti, a to je svakom plivaču nakon starta 15 metara jako važno.
Razvojem društva u kojem živimo, plivanje je sve više dobilo na značaju kao jedna od najpoželjnijih tjelesnih aktivnosti, zbog izuzetnog, pozitivnog uticaja. Od davnina pa sve do danas najveći broj ljudi na planeti Zemlji uživa u ovoj jedinstvenoj, kretnoj aktivnosti u vodi.
Postoje mnogi razlozi zbog kojih plivamo:
– Da bismo preživjeli
– Da budemo u kondiciji
– Da budemo zdravi i da se dobro osjećamo
– Da bismo korisnije iskoristili slobodno vrijeme ili se bavili plivanjem kao hobijem
– Da bismo se takmičili na plivačkim takmičenjima
– Da bismo se zabavili
– Da lijepo izgledamo Kada se govori o plivanju, vrlo je bitno da se pojasni nešto i o vodi.
Važno je znati da voda čini sastavni dio naših života i obogaćuje nam ga svakodnevno. Ona ima veliki značaj u našim životima, a možda najbitniji od svih razloga jeste da se mi velikim dijelom sastojimo od vode.
Svi sportski radnici, treneri, nastavnici tjelesnog i zdravstvenog odgoja, profesori, stručnjaci iz oblasti sporta, svakodnevno imaju priliku da vide, prate, uoče pozitivne promjene djece, a što je rezultat njihovog boravka u vodi. Iz tog razloga, svi oni podržavaju da djeca i mladi što više plivaju i bave se nekim od sportova u vodi. To su npr. vaterpolo, razne discipline plivanja (kraul, prsno, leđno i delfin), gimnastika u vodi, sinhrono plivanje te mnogi drugi sportovi. Raznovrsni su razlozi zbog kojih su djeca uključena u treninge plivanja i aktivnosti u vodi.
Djeca, zahvaljujući plivanju, postaju zdravija, otpornija i snažnija od drugih. To je zbog toga što dijete koje se razvija i boravi u vodi aktivira većinski dio svoje muskulature, a samim tim utiče i na pravilan razvoj i pravilno držanje tijela. Svaki dječak i
djevojčica aktiviranjem svojih mišića također pozitivno utiču na rad centralnog nervnog sistema, pri čemu se misli na dio tijela koji je zadužen da dobro pamtimo i učimo.
Još jedan razlog uključivanja u plivanje je problem “ravnih” stopala. Postoji veliki broj djece i to veoma male koja imaju ravna ili spuštena stopala, a što se često javlja jer mišići stopala nisu dovoljno razvijeni, odnosno nisu snažni. Ona su rezultat slabosti mišićno-veznog tkiva i nezavršenog procesa okoštavanja stopala. Prilikom plivanja tehnika prsno i leđno, stopala obavljaju vrlo dinamičnu funkciju i jačaju upravo tu slabu tačku, tj. mišićno-vezivne sudove mališana.
Odvođenjem svog djeteta na redovno plivanje, roditelji mogu uticati da on ili ona ne dožive sve nelagode koje ovaj
deformitet donosi sa sobom.
Plivanjem se ne zanemaruju ni pluća, ni srce, ni krvni sudovi. Njihove funkcije se razvijaju kroz disanje djeteta u “otežanim uslovima” dok se pliva i pod pritiskom koji voda vrši na organe. Sjedilački način života koji sada živimo (mnogo vremena provedenog za računarom, igranje igrica, smanjeno kretanje) sa sobom nam je donio i nove bolesti. Jedna od njih, koja je
okarakterisana kao bolest savremenog doba i pojavljuje se u velikoj mjeri kod djece, jeste gojaznost ili debljina.
Najlakši način i sredstvo uspješnog eliminisanja viška kilograma kod mališana postiže se i kroz sam boravak u vodi. Tijelo u tom trenutku, kada je u vodi, odaje toplotu i troši energiju na zagrijavanje vodene sredine u kojoj se nalazi. Kretanjem u vodi dodatno se troši energija, a samim tim i kalorije koje smo hranom unijeli u organizam. Kretnje koje radimo plivanjem i boravkom u vodi ne stvaraju bolove u zglobovima ili mišićima (zbog velikog opterećenja), kao što je to slučaj kod kretanja na suhom.
Doktori i zdravstveni radnici odgovorno tvrde kako naš boravak u vodi kada plivamo znatno osnažuje odnosno jača naše tijelo. Također, često plivanje pomaže kod otklanjanja početaka raznih unutrašnjih bolesti. Ako plivanje redovno treniramo odnosno ako idemo na bazen, to može ukloniti neke stečene ili urođene deformitete, kao što je npr. loše držanje tijela, ravna
stopala i tzv. “kokošija prsa”.